Pred akšam niz sokak mali
Lijepa Ajša korak pruža.
Krotka, mila, mirisna je
K'o najljepša majska ruža.

Krenu Ajša prema Bosni
Da umije lice bijelo,
Da joj vrelo bistre vode
Pomiluje nježno čelo.

Dimije joj srebrom sjaje,
K'o dukati sa jeleka
I k'o ibrik što ga stišće
Njena ruka, mala, mehka.

Marama na glavi gordoj
Krije kose duge, vrane,
Ljepše nego pjesma blaga
Bulbula sa behar grane.

Dođe Ajša vodi bistroj
Umi lice, čelo, stas,
Kadli začu iza sebe
Neznani joj muški glas:

Iz Dženneta dolaziš li,
Stasita i tako bajna,
Odakle si, pita momče,
Zvijezdo s neba krasna, sjajna?

Prepade se lijepa Ajša
Rumen se niz obraz prosu,
Dok maramom brzo pokri
Mirisnu joj, dugu kosu.

Nit' sam zvijezda, nit' sam bajna,
Progovori Ajša smjelo,
Al' spotaknu se o dimije,
Namah pade u Bosne vrelo.

Krv se razli vodom bistrom
Na obali osta jelek.
Ajša krenu put Dženneta
Da postane rajski melek.

Vrisnu momče na obali Bosne
Ponese ga tuga pusta
Skoči tužan i ode s Ajšom,
Zagrli ih tmina gusta.

Sandra Džananović