
Nikada mi ne napiši
Ljubavnu pjesmu.
Nisam stvorena
Za tanano uzdisanje
Pod kišobranom od zvijezda,
Kad znam da su one
Tek nakupina ledene prašine,
Baš kao što smo nas dvoje
Izlizan tepih
Pod kojim skrivamo
Daljinu, tišinu i razapet jauk.
Odgonetnuli smo se
Kroz rebuse u trepavicama i golom mesu,
Nema mjesta slinavoj patetici.
Napiši mi nešto
O hodočašću jeseni
Što ti se skrasila u zjenicama
I uglu usana,
O kapljicama misli
Progutanih uz tablete protiv mučnine,
Napiši kako smo znali
Da most od napukle nježnosti
Nikada neće izdržati
Naraštaj prepoznatljivog,
O svemu mi piši,
Samo mi nikad nemoj spjevati
Ljubavnu pjesmu.
Da Sandra, nažalost i ovo je jedno od mnogih lica te famozne i odama ispjevane ljudske (ego) ljubavi! Krasno si to opisala. Čestitam!
lp, vida
![]()
Sandra, še ena odlična : ) Bravo!
Lp, Marko
Neponovljiva Sandra Bakaj!!
Hvala vam puno na lijepim rijecima, Vida, Marko, Milene! Drago mi je da vam se pjesma svidjela. :-)
Svima lijep pozdrav!
Sandra, lotil sem se prevoda te čudovite pesmi,
ki sem ga objavil v prevajalskem kotičku : )
Lp, Marko
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!