Kliše u poeziji je nedostatak sopstvenog nadahnuća koji se svjesno ili podsvjesno
manifestira u ponavljanju ponavljanjem već istrošenih fraza, ideja i ritmova
što rezultira zamornim imitacijama  čak i kada se polazi od vlastitih pjesničkih
rješenja koja dugom i istrajnom eksploatacijom prerastaju u bezizražajni manirizam.
Drugim riječima nije pjesnik onaj koji želi i nastoji biti Jesenjin nego onaj što nastoji biti
onaj koji jeste, po rođenju i prirodi isti s drugim ljudima samo po činjenici da ne postoje
dva ista čovjeka na svijetu. Poezija je između ostalog i izraz svijesti o tome.

Mensur Ćatić