I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga
Ima poezije od koje se domaćicama
(A domaćice su najveći konzumeri poezije.)
Ne raspliću kikice
Od nje mogu možda samo
U najprimjernijem slučaju
Da šutnu neuzvraćenu ljubav
U nepovratno dupe
Sa svim slatkorječivim premazima
Koji pokušavaju zataškati
Da se najrjeđe dešava da oni
Što drugima jamu kopaju
U nju i upadaju
Ne dozvoljavaju im to
Prirodni zakoni
Ta poezija što slavi rat
Otpor i napredak
Ne donosi mira u kući
Jer mir hoće zaborava
Za mir u kući je potreban pjesnik
Što piše da bi zaboravio
Da ne može više, kao nekad, voljeti
I da ne izlazi iz ormara
Poslano:
22. 05. 2013 ob 09:12
Spremenjeno:
22. 05. 2013 ob 12:00
"(A domaćice su najveći konzumeri poezije.)" ;)
Poslano:
22. 05. 2013 ob 11:49
Spremenjeno:
23. 05. 2013 ob 07:41
Poslano:
22. 05. 2013 ob 12:49
Spremenjeno:
22. 05. 2013 ob 23:18
Marko
urednica
Poslano:
22. 05. 2013 ob 23:15
Spremenjeno:
22. 05. 2013 ob 23:18
(Samo)zdravilna funkcija poezije je zanimivo (ne brez ironije in grenčice) predstavljena - za mir v hiši ne potrebuješ pesmi, ampak pozabo in zato potrebuješ pesnika, ki svoje notranje življenje preslikava v poezijo (seveda je ni treba brati) in je odsoten in miren in spravljen kot lasje v kitah gospodinje. Sublimacija, ki kar malce zmrazi, čeprav je od daleč smešna. Čestitke,
Ana
Poslano:
22. 05. 2013 ob 23:39
Spremenjeno:
22. 05. 2013 ob 23:40
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!