
(Fatmi)
na rubu šume i svjetla
napisaću pjesmu rekoh
na tvojim nogama vilo
na tim listovima bijelim
što ih ima u proljeće
samo žena što je stoljeće
bila u hladu breza
i opet se začeće zdi
u mome oku i trenu ranjena
zrakom oštrim srna
kad se sakrila iza nje
na dugim nogama drhteći
sve što u suncu tvori
pjesma i žensko biće
vrelina, krv i rana
moj grijeh lovca i nevinost
izgubljena prije rođenja
obline što pucaju bjelinom
u jutrima kad je nema
Ljubeča in nežna pesem, ki je prepletena z metaforiko in lirično izpovedjo globoke ljubezni, tudi pogrešanja. Jezik pesmi se povsem prilega njenemu sporočilu. Čestitke,
Ana
hvala Ana, hvala za prelijep komentar i plemenito čitanje, velika mi je čast i radost
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!