
antigona
šetavši pod kišobranom
prebroja sve dunje
koje su se nad
istinskom tragikom neopevanih
boščaluka fatminih
od ljudskosti starca
mustrom vezenih
zastidele i u najrumenije slatko od
nekalemljenih ruža
u teglice zatvorile
***
kad Damir otvori vrata od
ostave želeć da pohvali trud svoje
žene ne znavši da je njegova
u suncu sestra, radosnim suzama
lutku okupala
da miriše na sve druge lutke i
čvorom da bele hulahopke zaprete da
se ovakve (kao ona) više ne rode
prohodavši u ciciban cipelicama koje
vire iz kolica
krasna pjesma, simbolično okićena svježim metaforama meko mi leže u sjetni smješak, lijepo!
Hvala, breza, na čitanju i predivnom komentaru, Iskreno se radujem.
Jako lepo, Fatma!
Poigravanje z motivom Antigone (oh, koliko tragičnosti!) in prehod k povsem običajnemu življenju, kutinam, možu, ki ne sluti namer žene, ki mu ni dano videti v njene misli ... in vse se zdi popolnoma v redu. A ni, odprt konec in samo poimenovanje pesniškega subjekta lahko nakazujeta novo tragedijo. Vsaj meni se pesem bere tako. Čestitke,
Ana
sjajna pjesma, vatromet slika i metafora Antigone ispod našeg neba, posveta bratu na razini ljepote sestrinske ljubavi, ritam koji je živo bilo i očaravajuća glazba..vjeruj mi, evo tek sad pošto je dobila mnoštvo zasluženih izbora i ocjena i podčrtana usudih se da i sam to uradim plašeći se da na bilo koji način svojom nepopularnom podrškom ne naškodim nečemu što evo,po ko znakoji put, puštam i slušam kao glazbu, moje najiskrenije poštovanje i divljenje, Tebi i Pjesmi
Hvala Jagoda, hvala Ana, hvala Mensure, na čitanju i istinski prelepim komentarima. Iskreno se radujem što vam se ova pesmica dopala.
Komentiranje je zaprto!

Napisal/a: Fatma
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!