Na modrom se vidiku skupljaju
Naši prvi suncokreti. Zovu zrele ljubavi
Budnim hodom stvarnost blizinu tvori:
U uvali ružâ prvobitna blagost kuće
Ocvala tišinom našeg prvog svemira
Sve je nadohvat, pokraj puteljka me
Opilo milovanje ljeta, a nitko
Ne brine da kap se od šutnje odlijepi
U riječ za tvojim morem čija obala
Je daleko u meni
Galebovi nad pučinom zasijecaju
Plavet, negdje se razlistava oluja
I zove, a moji su brodovi usidreni, jarboli
Nepomični, jer tebe nema. Samo su
Stihovi propupali na pejsažima
Nečujni vjetar lista valcer nezaborava
Tješi li šapatom: postoji doba i putevi
Koje moraš sam prijeći i odbolovati
A bujicu pitanja nikada nitko
Osim tebe neće zaustaviti
Galebovi nad pučinom zasijecaju
Plavet, negdje se razlistava oluja
I zove, a moji su brodovi usidreni, jarboli
Nepomični, jer tebe nema. Samo su
Stihovi propupali na pejsažima
mirkopopovic, kako lepo sliko si nam pričaral.
Navdušena,
KIA
KIA, veseli me svaki pozitivni, ugodni učinak na čitatelja. Hvala na komentaru.
Lp,
mirko
Čestitke.
Lp, marko
urednica
Poslano:
06. 04. 2013 ob 22:29
Spremenjeno:
07. 04. 2013 ob 13:50
Lepa, otožna in hkrati navdihujoča pesem, ki premaguje pregrade med tostranstvom in onostranstvom. Ljubezen je tista, ki ohranja pri življenju vez, z vetrom, rožami, naravo ... Čestitke,
Ana
Hvala Marko na čitanju! Ugodan dan ćelim i lijep pozdrav za tebe !
Čast mi je kad mi Ti o kvalitetu pjesme progovoriš. Radost mi je kad je izdvojih u podcrtane. Hvala puno. Ugodno popodne želim,
mirko
Hvala katarina. Lijep pozdrav !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!