(epitaf)

psuju nevina
kočijaša kad mi kažu
da psujem ja
kao kočijaš da vičem ponekad u snu
požurite konji moji

o, dug je put,dug je ovaj put riječima
u nebo urezanim
očima
i na kraju beskrajne šume
jecajem
(u toj ludnici
kud pođoh za tobom)
travama i maslačkom žutim
vrišteći nijansu crvene tajne
duge i nebo u bijelom

kamenu što si drhteći
slikala na mome ramenu
i kao ptica
od beskrajne modrine
kuda ćeš poći
očima
urezah u oblak:
Bijeli, glazba je krv
uzavrela koju slušaju
aortama

iako nikada nisu čitali platona
krasno imaju
u malom prstu
oni što umiru
od ljubavi
...
kojima je mocart
dok se ljubiše
klečeći
prosvirao mozak

Eskimska ruža,IK ,,Bagrem"Hrvatska, 2010.

Mensur Ćatić