( ili evolucija romana dekadencije)

fjodorovi su poniženi i uvrijeđeni
proročanstvo našeg vremena
kaže i ne pominje kamijevog stranca miloš
govoreći o dekadenciji i proročanstvima
zamjatina, hakslija, orvela i drugih
u predanju koje započinje citirajući
pariški Le Decadent iz 1886. godine
bilo bi besmisleno prekrivati
stupanj dekadencije do kojeg smo danas dospjeli
religija, običaji, pravda, podjednako su skloni padu

sve će zavisiti od dvadesetog stoljeća, kaže fjodor
i neki su od dekadencije načinili stil života
kao egzistencijalisti na primjer, kaže miloš
ali ne pominje sartra koji misli
da svaki onaj koji kani ozbiljno pisati
mora dovesti u sumnju
sve što je dosad napisano
(bilo bi besmisleno prekrivati...)
...
alberslund, godina 1996.
završni je stupanj stoljeća, dekadencije,
danskog jezika za strance i profesorica mariane
c. traži od mene da napišem nešto
o najstrašnijoj stvari koju sam vidio u bosanskom ratu
i na kraju joj predajem papir potpuno bijel
kao bebu presvislu od detonacije
i kažem da ću im tu stvar pokazati uživo

razgrćem zastor na zidu i otvaram prozor
(da ne vide krv koja mi teče iz ušiju)

i sjedimo nekoliko trenutaka potom
svi zajedno kao u kinu
gledamo prelijepo i ravnodušno julsko nebo


 

Mensur Ćatić