zapisano o uravnoteženosti
trendovski je iskapati
i pritom ostati visok
s fobijom od vrtoglavice

eto ja sam upravo jutros
tabanima uglačala led
noseći dvostruke godine
na nedužnim leđima
skroz prizemljena

takvu me nisi upamtio
ma koliko god se trudio
priznati kako me poznaješ
predobro i više od svih
onih istinskih lakovjernika

u svojoj proturječivosti
naprosto si pretjerao
a od tebe se samo tražilo
da odustaneš na tren od navike
brojeći zalogaje očima
gladnim besmislenosti

uvijek dolazeći na zabavu
s pomračenjem mjeseca

eto što si postigao
tražeći me u odsjaju
ugašenih nebeskih svijeća
tamo negdje sa strane
gdje ulice gube korake
zbog sagriješenih pobuda
u tvom rasulu kažem ti

izdisali smo vrijeme
koje nije za nas
baš nikada radilo
ni kroz maglenja
ne pokušavajući spasiti
makar okrajke od sna
loše procjenjenog
i poslanog na čekanje.