
nad rekom rastu mostovi, kvrgavi
udovi savršenstva
nadošlog i sporog, uglavljeni
odozgo u protočno. u proleća
nam se čine iznikli
kao sve što raste odozdo
na gore, uzročnošću
oproštenih prestupa, slomljeni
neminovnošću iščekivanja, i tada. nad rekom
granaju mostovi, produženi
kosturi izvesnosti,
sabrane i lekovite. nebesa oblače
za venčanja sa suncem, kovrdžaju
sajle pred olujom, ledom
se hrane zimi, rđavo
crvljaju na grmljavini. pa i onda, nad rekom
traju mostovi, nastanjeni
istrajnom krutošću, rasprostranjeni
svojom svetošću
Poklon mostovom, tem povezovalcem bregov. Pogled nanje v vseh perspektivah in časih. Da si bralec s pomočjo pesmi v misli prikliče svojega (svoje) najljubše(ga) in se pusti voditi, da bi ga (jih) temeljiteje opazil. In se povzpel čez. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana :) za sjajan komentar.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!