СТАДОХ
И стадох ко у ред,
ко да чекам.
Иза их пар стаде
и испред пар,
погледа празних,
без наде,
на пустару
што ходисмо
ко по води,
у чуду савршеном:
Зар још јесмо?
Зар још ко ходи?
Постóјасмо немо
у славу тишини.
Па се разиђосмо
свак својој туђини,
једнако тугујући.
И мину век
без лека.
STADOH
I stadoh ko u red,
ko da čekam.
Iza ih par stade
i ispred par,
pogleda praznih,
bez nade,
na pustaru
što hodismo
ko po vodi,
u čudu savršenom:
Zar još jesmo?
Zar još ko hodi?
Postójasmo nemo
u slavu tišini.
Pa se raziđosmo
svak svojoj tuđini,
jednako tugujući.
I minu vek
bez leka.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mirjana Marinković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!