vrijeme iz kositra proteže se
preko ledine mojih prostora

onih gdje sam kao djevojčica
na ljuljački
s trepetom u grudima htjela
dohvatiti oblake

onih gdje sam mu kao ženska
nudila da pije iz kristalne posude
onih gdje sam kao mati
plela dekice i rukavice

onih gdje sam iz blata
skupljala komadiće razbijenog
i pokušala ih slijepiti

u prostorima sjećanja
tako živim i ujedno blijedim
tako tijesnim i istovremeno prostranim
gdje se ljeto združuje sa zimom
a vrištanje s mukom

studen me je stisnula i raspršila
da kao prah prekrijem
prividne prijestole moći

Jure Drljepan (JUR)