preskočila je mladost
bosonogom naivnošću
dozvolivši jeseni
da je odvede u dvorac,
učahuren na pola puta
između kiše
i kiše,
smotuljak
crnobijele jave
nosila na ramenu,
nesposobna ostaviti ga
u kući za ptice rugalice.
i korača gospođica M.
ka vrelu živog pijeska i
mrtve pjesme,
opominjući strašila
na rubu Ceste
da se ne usude
nazvati je
starom frajlom.
ne!
ipak je ona
(neodabrana,
nedodirnuta,
preskočena)
gospođica M.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!