Vladimire,
Divna je ova
Iznemoglost suvislog.
Hej, upakuj maglu u šarenu lažu!
Prodavaćemo je
Na pijaci sitnih duša,
Znaš, to su oni
Što su od tapšanja sebi
Odvalili rame.
Zar nije uzbudljiva Besmisao
Kad se skine gola i
Spremna legne
Pod
Sujetu?
Vladimire,
Dosadilo čekati Godoa.
Možemo mi i bez njega
Nadrimudrima
Skupo nuditi
Muda
Za bubrege.
U potpisu,
Estragon
© Sandra BAKAJ
urednica
Poslano:
28. 04. 2012 ob 20:26
Spremenjeno:
29. 04. 2012 ob 13:56
Zanimiva pesem, zakodirana z Beckettovim Čakajoč na Godota. In posrečeno se mi zdi tudi, da je tokrat gostobesednejši Estragon, kot Vladimir, čeprav se pesem prav lahko bere kot končno poslovilno pismo od nesmiselnega čakanja in brezpomenskih dolgih (po)govorov.
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sandra Džananović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!