Čuješ li tu gitaru sa dvanaest struna?  Zbog nje

Priuštim sebi duplu dozu svega, čega ne bi smjela,

Priuštim sebi misliti na tebe i vidjeti te u tuđim licima

A usred noći pjevati i skakati po novom parketu

I piti vino i nazdravljati tebi i odsijevati

U melodijama vremena, u kojem si me tek

Napustio a bila sam ti još tako blizu,

Samo prije mjesec i nešto dana tjelesnih dodira,

Prosinac i iscijeđena slastica i ljeto

I izgubljen kopaći kostim i ti sav poput ručnika na meni.

I poljubac na poljubac na poljubac, te mokre smušenice

Polažem pod vjeđe, da otječu unutra,

I zažmirim, zarežim, zaurlam i na kraju

Dozovem tebe, nasmiješiš se, položiš se kraj moje

Srcolike iscijeđenosti, opteretiš me i provjetriš

I provedriš, ponudiš ruku, zaplešemo, večerima,

Kad sam prevozila po sto kilometara da bi se vidjeli,

Kad sam probdjela najtamniji sat da bi se zagrlili

I na madracu bez plahte zajedno stisnuli

Tvoje i moje smiješne snove. Dozvolim sebi iz dana u dan

Ljubiti se s tobom u svim zabranjenim pozama,

Zbog kojih potom brišem savjest i jedva čekam

Da ih ponovimo, polažem na sebe tvoje ruke, tvoje dlake,

Tvoje nečiste misli, polažem na tebe i samu sebe, polažem, slažem

Kartu na kartu, prisluškujem zavijanju vukova koje dolazi

Iz mene, jer si usprkos svemu samo priviđenje, jer je život

Jednostavno prekratak za takve gluposti, jer moram sebi priuštiti sve,

Čak i to da nikad više ne pomislim na tebe, čak i to da prihvatim

Novi krug i istrčim ga sama i potom još tisuću takvih,

I svako putovanje će završiti na isti način,

S napisom: »WMP je emitirao izbor. Želite li nastaviti?«

Jure Drljepan (JUR)