u sjeni gorostasa

s mucajućim riječima u naručju

spuštenih vjeđa i kukavičkih pokreta

u vrijeme uzbuđenog govora tihih pupoljaka

i s nježnošću korastoga odmorišta

možda ćeš me

kockar kakav jesi

ipak prepoznati

razlučiti među tisućama brazdi

upravo pooranog polja

poljubiti me dodirom kišnih kapi

i ponuditi skrovište

možda ćeš me povratiti u život

kao osušenu lozu

da ti ponovo rodim

najslađe grožđe

moram brzo na put

želim ti ostaviti tragove  

koji ne će biti bolni

da me lakše nađeš

iako ne znam

tko si

Jure Drljepan (JUR)