Za svaku česticu
tvoga razbješnjeloga vjetra
naći ću utočište
u uvalama svojih starih rana
i neću pasti
i neću naglas zaplakati
jer znam
da samo svježa krv
učmalost starih rana
će isprati.
Uvijek je tako bilo
i uvijek će tako biti
i najveći val
o liticu vlastitog usmjerenja
jednom će se razbiti
i najjači, najžešći vjetar
jednom
u ništa će se rasuti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!