( sevdalinka: Gdje od Samog
naslova čuje se lupa
finih čekića u bakrene tablje
džezve, harmonika i poneki metak
sahranjen u zlatarski izlog)
siđem u čaršiju
s takvom nadom
kao da naseljavam ameriku
( to bih nazvao kao indijanca
Sindrom Proljeća
Koje Nas Vara
u vijek
na istu foru)
odem u pozorište
i kasnije mašem iz auta
hvala Lea, čast mi je i radost
hvala Ana, čast mi je i radost
hvala ob potoku, čast mi je i radost
hvala Brundo, čast mi je i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!