hvala Jediničaru, ..i što je najgore, a uredništvo to može provjeriti:dao si mi jedinicu za svaku pjesmu gdje se pominje bilo što..od čega si bolestan,jako si bolestan jer to je najgori od svih groznih razloga za mržnju

sindrom čaršije, svi se znaju i  netko drugačiji teško  tu može opstati, obično se njegova riječ"zakucava"  sveopćom lupom nekih drugih riječi, odavno, odavnina rabljenih. Pjesnik i jeste kao Indijanac u rezervatu, sretan u svojoj  netaknutosti i samoći, koji samo iz nužne potrebe mora sići u masu neistomišljenika, no srećom, nikad ne skreće sa svoga puta i uvijek  uljudno mahne na odlasku, kao odgovor na "zakucavanje". Vrhunska metaforika, ritam i originalnost, ideja za deset  razrađena do  u najsitnije detalje. Bravo!

hvala Davorka, Vaš komentar i razumijevanje su nešto zbog čega vrijedi pisati, čast mi je i radost..ali, moram Vas upozoriti, ukoliko nastavite biti iskreni u svom čitanju za svoje brilijantne pjesme ćete idalje redovno dobijati jedinice jednog pjesnika sa 50 tačkica kao i do sada..

hvala Danja, čast mi je i radost

takvi  čaršijski tipovi  i nisu važni, ne brani li se pjesma uvijek sama i nađe svoje mjesto pod  pravim Suncem, a ne imitacijom, kao što je i poezija takvih  čaršijanera. Zavist, zavist i zloba, samo ukazuju da se ne radi o pjesnicima. Jer pravi Pjesnik  ne može biti loš čovjek i sigurno pravi Pjesnik svoju nemoć ne ispoljava ovako,  iživljavanjem  nad boljima od sebe. Taj kvazi pjesnik trebao bi  respektirati bolje od sebe, ali ne dozvoljava mu bolesna sujeta.

hvala Davorka, hvala za divne riječi, razumijevanje i čitanje koje hrabri

hvala simona, čast mi je i radost

hvala zauvek tvoja, Mojmire, Dado, čast mi je i radost

Prelijepa pjesma, Mensure, strijela jediničara takvoj pjesmi zbilja ne može ni okrznuti kožu, zato se ne sekiraj, Tvoje pjesme su tako sočno prepojene, da nema šanse da će iskrvariti i osušiti se. Valjda bi to trebalo biti jasno svakom pozornom čitaocu, pa i laiku, kao što sam ja. Od Tebe se samo možemo učiti, ako želimo napredovati u svom vlastitom stvaralačkom radu i ovo nije nikakvo laskanje (kojem ionako nisam sklona) već moje iskreno mišljenje. Ali, kao što već i sam reče na samom početku ove pjesme Gdje od Samog (sebe?) čuh odjek ... u sebe, u svoju čaršiju, jednu jedinu, jedinstvenu, veliku k'o Amerika, Sibirija ili pješčana adica, u svoje tam-tam zvuke.

Lp, Dada

hvala Dado, beskrajno sam sretan zbog Tvojih riječi, zbog predivnog ljudskog i pjesničkog stava i predivnog čitanja i razumijevanja(kad reče laik naprosto sam se nasmiješio i iskreno pomislio:eh, Dado, bio bih tako sretan da umijem pisati i čitati poput takvih ,,laika" , rijetkih i plemenitih kakva si Ti, ali takvih je doista malo )..što se učenja tiče, najiskrenije:učim iz svake pjesme koju sam ovdje pročitao i mislim, što god pojedini mislili o tome, da smo jedni drugima potrebni kao ljudi i kao pjesnici, Jediničara žalim iskreno, kao brata koji se žrtvovao i preuzeo neku bolest možda meni samome namijenjenu..čast mi je i radost Dado, moje najiskrenije divljenje, poštovanje i zahvalnost LP

Pozdravljam Dadin komentar!

hvala zauvek tvoja, hvala za divno čitanje i divan komentar,čast mi je i radost

hvala Igore, čast mi je i radost

Dada je rekla isto sto bih i ja, istomisljenice, pozdrav...

Hvala, zauvek tvoja. Ja, Mensure, slažem se, potrebni smo jedni drugima, ako ni zbog čega drugog, a ono iz poštovanja do samog Života, kojem ja lično ne vidim druge svrhe osim učenja Ljubavi do svega što diše i što nas okružuje, jer čemu drugom bi bila namjenjena naša čula, u osnovi tako slična, a opet tako jedinstvena, kako bi se bez njih mogla razvijati naša čaršija, ko bi nam vratio odjeke, uzvratio slike ... Eh, valjda će doći i to vrijeme kad će čovjek shvatiti da je sit samog sebe.

Da, Dado, moji me prijatelji iz stvarnog života ali i iz mojih pjesama, knjiga, s facebooka znaju po mojemu upornome ponavljanju stavova po kojima svi nosimo dušom svojom komadić jednog velikog pisma spoznaje, da je riječ SREĆA nastala od glagola sretjati, srećati, sresti..druge, sretati druge ljude, u životu, poeziji, ljubavi..imam to i u svojim pjesmama i mislim i opet ponavljam što sam neki dan u jednom komentaru rekao braneći pravo cjenjene pjesnikinje Davorke da komentira pjesmom:pjesnik bi morao imati pokriće svojih stavova u svojim pjesmama, zato me oduševljava Poezija koju Ti pišeš, zato ću ovdje postaviti jednu svoju davnu pjesmicu, pomalo otkačenu ali koja jasno govori tj svjedoči da se odavno slažem s ovime što si rekla

POHVALA PLATONA

u gomili gluposti
koje je izrekao
u svome kapitalnom djelu
država platon je zabilježio
i jednu predivnu misao:
ljudi nisu dovoljni sami sebi

(Bože, oprosti i meni i njemu
zaključke koje smo izvlačili iz toga)

hvala Miša, Matjaž, Black hope, čast mi je i radost

i da dodam Dado, svojevremeno sam kao status na fb postavio nešto ovako:Poezija samoću čini nepodnošljivom...neki su shvatili, neki nisu, kao uostalom i moju današnju pjesmu

hvala zauvek tvoja, pozdrav Tebi

Uvek  ima onih koji shvataju i to je vazno, nastala bi katastrofa kada niko nebi nista shvatao i razumeo, pozdravicu jos jednom  predivnu, ljudsku i toplu komunikaciju, svaka cast :) :) :)