Tiho žuborenje mrke hladne rijeke
među strmim obalama, u svijetlom bijelom snijegu.
Između pucnjeva šarenog vatrometa
iznenadan pljusak na ponoćnom nebu.
 
Zvuk lomljenja crnog leda
što lebdi na površini.
 
Čeznutljiv zamah. Zamagljen razum. Nemoćan uzdah.
Bešćutan led, treperav mraz.
 
Voda.
 
Samo voda.
 
Bol utrnulog tijela.
Misao što blijedi, izgubljena.
Zadnji udah. Nevidljiva suza.
 
Tama.
 
Samo tama.
 
U mutnom svjetlu utihnu mirna rijeka,
u tamnoj dubini ugasi život
i hladno teče dalje.
 

Jure Drljepan (JUR)