Kad ujutro čitam pjesme,

topim se kao maslo u mlačnoj tavi.

Do popodneva se zagrijem do cvrčanja.

Tad pjesme dobivaju glasove.

Zalijeću mi se u bubnjić

usporedno

i istovremeno po tri, četiri, pet.

Šire se po mozgu

brzinom mlijeka što čaju

razgriza smeđu boju.

Uvečer podgrizaju brijegove

moga shvatanja.

I kad u ponoć utihnu,

polegnem po raščupanoj vuni jamskih kožuha.

Smirena i prazna kao bijeli list.

breza