geler je razbio staklo u prozoru
(rupa u staklu izgledala je kao Poljska)
vrabac je noću srce moje sjene
pokušavao sam da spasim pjesmu
koju niko vidio nije,
ali probudila me kao lepet jakih
krila u prozoru
i gledao sam dugo tu zvijezdu praznu
u staklu moguću kao smrt
(ranjenu u srce svoju sjenu)
zalutalog vrapca
tek ovlaš crvenu kao krvav
mali kljun u noći
(gledao sam dugo kroz tu rupu)
po avliji geleri vreli kao izgoreni
ramazanski somuni i nebo crno
slušao promahe prostora kao Vitmen
plašio se što na Poljsku liči
prazna
zvijezda
(sjetio se Šimborske)
i prislonio nježno dlan uz nju
da se ne posiječem
da je ni ja ne vidim
(iz zbirke ,,Eskimska ruža" IK Bagrem, Gradište,2010.jb.pzu)
Kada sam prvi put procitala ovu pjesmu, i prije nego je usla u zbirku "Eskimska ruza", dugo sam ostala nad njom zamisljena, zapanjena i odusevljena, kako ritmom, tako i originalnoscu i dubokosmislenoscu pjesme, pjesnickih slika, metafora, efekata, lucidnosti...nakon izlaska iz pjesme dugo, dugo je u meni odjekivala, zapravo grmila...i sada, ponovnim citanjem, proizvela je u meni poseban, velicanstven dojam....moj naklon, Pjesnice!
Poslano:
12. 01. 2012 ob 12:01
Spremenjeno:
12. 01. 2012 ob 13:27
Danja, hvala za predivne riječi, čast mi je i radost
hvala Igore, čast mi je i radost
hvala Karmen, Dado, čast mi je i radost
hvala Black Hope, čast mi je i radost
hvala Mojmire, čast mi je i radost
hvala Ana, Srečko, čast mi je i radost
Poslano:
12. 01. 2012 ob 19:55
Spremenjeno:
12. 01. 2012 ob 19:58
hvala zauvek tvoja, čast mi je i radost
hvala Lea, čast mi je i radost
hvala Marko, spominčica, čast mi je i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!