na pola se slomi kruh
a vjetar još siri slinu.
sol je progrizla čelik,
strah ciknu u mladom vinu.

kune dol, škripi brijeg,
u mrak odlijeću ptice.
s krova puzi crni snijeg

 i vremena mračno lice.

uštap, kao nož hladan
gologlavu zimu bode.
čovjek, zgrčen i jadan
bez riječi mimo ode.

kao kip je tamo stala
s mokrim svežnjem ispod noći,
s ranom izmeđ' nogu pala
a baršun joj puni oči.

Jure Drljepan (JUR)