Ponekad

u tihoj zvjezdanoj noći odpustim razum

osluškujem samo srce i tijelo svoje

Prstima pratim liniju drhtave žudnje

 što kao rose kap klizi

oslikava konture tijela

tek silueta u svjetlu lune.

Poželim isplesti prste svoje u nježnost i putanje strast

ispustiti vrisak kad tijelo i duša dotaknu nebo

Kad razliju se svijest

dah i šutnja

Poželim tijelom svojim zarobiti tvoje

rukama svojim primiti

Taj dar a ime ti ne znam

a lik tvoj nikad ovim očima ne ugledah.

Jedino što o tebi znam

što slutim i kad šutim

što duša mi moja kaže

ti si nježnost ona tiha

postojana

ti si divlja strast što diše tijelom mojim

Ne

nikad te srela nisam

i na ovom svijetu sresti neću

Ovdje nema traga tvog

 jer TI si ljubav ona duboka

istinska koja se samo sanja i želi

sadija