
razmišljam o putevima
(poštama, muzejima, prugama
koje su izgradili u bosni
austrougarski okupatori)
razmišljam o ljudima
(koji su danas na vlasti
o njihovim ljudima
koji odlučuju o tome...)
što je to poezija
što je to život
i zamišljam suđenje samome
(sebi..i ovu pjesmu pjevam
samome sebi, jebiga vitmene)
za duhovnu kolaboraciju
sa stranim okupatorom
braniću se ćutanjem
i ako mi u ćeliji ostave olovku
napisaću neku pjesmicu
samome sebi
ako ne, urezaću je očima u nebo
ako i to ne, ako mi ne ostave ni taj
mali prozorčić sa rešetkama
urezaću je očima u zid
ostaviće mi zid
mislim da će mi ostaviti zid
jer ja sam volio Elizu
i ona je znala gledati
u zid kao u nebo
a to mora imati nekog smisla
Moje čestitke Mensur, zelo dobra pesem.
Lp, Lea
Res močna pesem, tudi vsebinsko. Posebej mi je tole všeč:
i ona je znala gledati
u zid kao u nebo
a to mora imati nekog smisla
Lp, DUSANN
hvala Lea, srečko, Brundo, DUSANN, Ido, hvala za divne komentare i čitanje, čast mi je i radost
E, sad je sve na svom mjestu
dobro je da si ga uhvatio, taj Izdajnik nam uistinu ne bi smio pobjeći![]()
hvala Dado,radujem se i čast mi je..pozdrav :)
hvala Danja, Serigala, hvala svima,čast mi je i radost
Mensur, zdajle gledam v zid (delam, nisem v zaporu :)) in mislim na tole pesem :)
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!