Ne volim se lagati.
Kao što ne volim kad mi noge smrde.
Osjećam se nelagodno pred činjenicama.

Većinu stvari koje imam ja nikad ni želio nisam.
Problem je u tome što mi sve nude a ja teško odbijam.
A i kad ih želim nije zbog toga što mi trebaju.

Najčešće je to što ih drugi već imaju,
i što izgledaju sretni sa svojim posjedovanjem.
Jer ja mislim da sam čovjek i za njih, uporno, mislim da su ljudi.

Da se ne lažemo!
Kupio sam nove patike za kuglanje.
Reklamne ali je cijena ostala visoka.
Tako da sad drugima razumljivo,
sebi skroz nevjerovatno,
primjetno bolje kuglam u novim patikama.

Ne volim se lagati.
Nije to stvar istine, spoznaje, razuma.
Jednostavno mi lakše tako podnjeti sebe.
A i lakše je primjetiti kad te drugi lažu.
Uvježban u zabludama  si čovjek,
kao što su oni dok se lažu, u zabludi da im vjeruješ,
ljudi.

Da se ne lažemo!
Na website klimatske istorije lijepo piše
da je onih godina moga djetinjstva
samo jednog decembra pao snijeg.

Onaj veliki, nježni.

A ja se  djetinjstva sjećam samo u snijegu.
Samo sa ogromnim snjegom iznad moje glave.
 

Edin