Za oprostaj molis,

Pred vratima moga srca.

Bolestan si, kazes,

Od samoce,

Skrsen i pognut od tisine

Uspavane srece.

Oprostaj zelis

Dok noge mi peres

Suzama kajanja.

Uzalud ih prosipas.

Predugo sam hodala

Vrtovima tuge,

I sa njihovih cesmi

Pila vodu zaborava.

Pretezak je vijenac

Od kamenih ruza

Na posjedjeloj mi kosi,

Previsok zid cutanja,

Sto ga na odlasku

Tvoje usne podigose.

Uzalud kucas

Na vrata moga srca.

Ostacu u vrtovima tuge

Da u njima berem Nespokoj.

Ostacu u vrtovima tuge.

Tamo je dusa

Nasla dom.

Sandra Džananović