ti teski puti,srebrom obasjani

dok se budim, u oci mi bljesak kroci

trazim te kraj sebe,al samo mi mirisi ostali

da se sjetim i uzivam u samoci

kasno sam naucila da zivot nije igra

a vatrom sam se zivom igrala

nije sramota kad izgubis,kad padnes

al sramota je od losijeg protivnika

pruzam ruku prema nebu

kao da se nekom molim

a onda osjetim da ne vjerujem u nista

i ista vatra izgori

u ocima vise nema toga sjaja

vatra je davno sve pogorila

ostao je prah poslije praha

ostala je plava prasina

elma