Proljeće me piše
latičasto plavilom
uzdaha rijekom
što dotiče anđelima
krila treptaj za svetost
trenutka usnenja
u dvoje kava zakletvom
pijena zauvijek
dušo moja i Arsen
kako pjeva ljepše
no ikad o kući za ptice
sada što su se našle
mislima priljubljenim
na drhtaj usne
sjela raspamećenost
blizine lahora što
kroz prste šeta
pramen kose
u rukama držalo
i pisalo me proljeće
da me ne završava
plavilom oka još i evo
piše me kao eho
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!