Vjerujem da vjeruješ
danas
je riječ ugušena
istinom
grijeh je
godinama kamenom
na mlado srce
sječivom jezika
oštriti bijes
i pritom znati
da bol razapeta
pokajanjem
ne porađa sreću
niti bore smijeha
vječnim iskupljenjem
ne mogu zamijeniti
čamotinju tugu
za onaj prvi ples
vjetrom otkinuta
dok vrištim pad
i padam vriskom
na koljena
pitajući se
zbog koga
i zašto bi cvijeće
imalo drugačiji miris
od oporosti opraštanja
(zacvilim
kao pas)
i tako uvijek
samoćom ozvučena
kad te nemam
Ti si ,za mene,ona vječna inspiracija
ono svjetlo koje jednakom snagom osvjetli
tmine duša.
Ponekad si oaza mira
za one duše koje
kao s dalekog puta
onako umorne i prašnjave
dođu na tvoj prag ..
i tu pronađu odmor i spokoj..
Pozdrav najljepši tebi..
Hvala, draga Sadija, hvala na prelijepim rijecima, divno te imati za prijateljicu, srdacan pozdrav i sve naljepse ti zelim
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!