djevojčica potrči iz kuće

sakrije se iza žive ograde

zrak zapucketa

kroz granje mlade jabuke

oštro fijuče vjetar

nebo se smrači

munje ga paraju

oluja zapleše u jezivom ritmu

silovito zapljušti

malena dršće

ozebla je

mokra haljina lijepi se na tijelo

boja pomiješana s vodom

u tamnoplavim potočićima

klizi po mokroj koži

iz kuće čuje povike

ne tražite me

tako vam i treba

vidjet ćete već

plakat ćete

kad me više ne bude

ukliještena u čvrst zagrljaj straha

tvrdoglavo se bodri

mogu

slučajno je nađe teta

odu u kuću

mama

ne prigovara

u velikom škafu

pripremi joj toplu kupelj

obriše je

i odnese u postelju

Furija* - jarost, bijes; svadljiva ženska osoba

Mima