U mene ide.
Gruda na rastegnutoj traci noći.
Ogrnuta u mjesečinu nakazi snove.
Teškim dahom dubi do dna želudca.
Skalpelom otvara prsne rešetke.
Oštrinom oka šara po drobu.
Predator je, željan žrtve.
Odsviranim akordom razuma
pokušavam probuditi dan,
ali je daleko.
Predaleko je pjesma
da bih joj se predala
do malaksalosti
nalik onoj u predahu poslije ljubljenja.
A tako malo je trebalo
i uhvatila bih te u jagodicu prsta,
svu mekanu i voljnu bih te položila
na obalu sna.