PREVOD: Tomaž Mahkovic: P, kao poetesa
Požudno srčem tvoju poeziju,
očišćenu, svježu kao izvorsku vodu
što je razdaješ kao vatromet fraktale.
S njom stvaraš svijet koji poznaješ, bezvremenski:
u nju cijediš grčeve jabukovih grana,
udahneš dolinu, koja ne voli ljude,
utkaš potok što žuri u pogrešnom smjeru
da sruči u stravu probuđeno ždrijelo
što zajedno sa zemljom guta svijetli dan.
Ustajalost, žalost i tjeskobu kraja
odijevaš u krilca šarenih leptira,
tako filtriraš vrijeme s dubinom duše
i s leđa Pegaza s osmjehom gledaš
na zubala zla, što su paklili mladost,
bivstvo me grije kao kućna vatra,
što titra u kaminu i čarobnošću
osvjetljava intimu tihe večeri,
protkane tvojom poezijom. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 25. 02. 2011 ob 21:33
- Prebrano 791 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 295
- Število ocen: 7