Gasiš se u sobi nebrojenih zračaka.
Za tvojim zidom koštanih jabučica
se valjaju sive dlake,
u nabrušenoj tišini ih oblikuješ,
na prsima ih griješ
da sakriješ zakržljale bradavice.
Ližeš ugarke iz očiju,
svojim bijelim jezikom
gutaš tvrde komade,
gutaš golubice,
gutaš golijata,
tvoje bijele desni
krvare.
I pokatkad se vraćaš
s tamom,
sa škorpionom
na prsima,
na crnim prsima
hropćeš
kao životinja.