PREVOD: Franci Novak: FOTOGRAFIJA
Crno bijeli izdah zaslona, izmjeren pticom,
što se spušta preko terasa sivih i bijelih oblaka.
Vjetar gladi njeno perje, što klizi po rubovima
zajapurenih, srebrenih jezera i odnosi pogled,
koji uvijek iznova ispada iz tražila, kao igračka iz ruku
usnulog djeteta. U februarskim popodnevima
se svjetlost kao sipki prah hvata uz stabla.
Gledam u nebo, što je sad prazno. Do pasa
svučena brda se kupaju u bljeskutavom moru,
tamni vrhovi smreka se meko urezuju u nisko
sunce i kliktaj škanjca još odjekuje u šumi,
dok mu se krila već presijavaju tamo daleko iznad polja.
Stojim kraj grma s kojeg se osipaju i poput slapa padaju
suncem prošarani cvjetići, napravim nekoliko
slika izduženih sjena, što zapljuskuju
tkaninu mog odijela i pokušavam uzdrhtalom rukom
i sabranim, mirnim licem iznova snimiti
zvuk rijetke ptice, što se skriva u travi. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 14. 09. 2010 ob 10:03
- Prebrano 1015 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 300
- Število ocen: 6