PREVOD: Franci Novak: TA ZEMLJA
Poput dječjeg čela goli pašnjaci
blješte na suncu, dok u sjeni drveća odmara
smeđa, tamna svijetlost konja.
Kroz cijelu dolinu se vijuga bijela prašnjava cesta,
mimo beskonačnih stada ovaca;
negdje sam već vidio tu cestu, negdje u djetinjstvu
i sjenu stabla što na nju pada
i to lice iz praha.
Sjedim u travi i prisluškujem zvucima kamenja
u nekoj staroj kući, gdje se po nevidljivim nitima
dižu duge noge kosca
kao da traže gorljivo, prastaro srce
u toj kući, u kojoj su na stolicama
otisci malaksalih ruku
i usta što su ostala suha, suha od sunca
i tako velikog neba. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 14. 09. 2010 ob 10:15
- Prebrano 683 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 150
- Število ocen: 3