PREVOD: Franci Novak: TA ZEMLJA



Poput dječjeg čela goli pašnjaci
blješte na suncu, dok u sjeni drveća odmara

smeđa, tamna svijetlost konja.
Kroz cijelu dolinu se vijuga bijela prašnjava cesta,

mimo beskonačnih stada ovaca;
negdje sam već vidio tu cestu, negdje u djetinjstvu

i sjenu stabla što na nju pada
i to lice iz praha.

Sjedim u travi i prisluškujem zvucima kamenja
u nekoj staroj kući, gdje se po nevidljivim nitima

dižu duge noge kosca
kao da traže gorljivo, prastaro srce

u toj kući, u kojoj su na stolicama
otisci malaksalih ruku

i usta što su ostala suha, suha od sunca
i tako velikog neba.

breza

Komentiranje je zaprto!

breza
Napisal/a: breza

Pesmi

  • 14. 09. 2010 ob 10:15
  • Prebrano 683 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 150
  • Število ocen: 3

Zastavica