PREVOD: Franci Novak: JANUARSKI DANI
Danas je hladnoća lagana, poput obličja svjetlosti
lebdi u zraku; osluškujemo zadihanom psu što se igra
u dubokom snijegu i plešemo s pahuljicama
u visećim, bijelim vrtovima zime.
Zapravo i ne volimo zimske tišine, već samo šaputanja,
s bijelim ponjavama prekrivene oblike stvari,
kao da smo u sobi koju su napustili
svi stanari, a iza sebe ostavili samo stope
na mekom, bijelom papiru koje dodirujemo
golim, promrzlim rukama.
Na tlu se poput crnih ptica vrtlože grane.
Krupne pahuljice klize niz glatka, tamna stabla.
Za trenutak se osvrnemo, gledamo vlastita prozirna tijela
što su zastala na početku naših stopa,
dok fijuču oštri vjetrovi i prši golo otvoreno nebo.
Rubovi snježnih krošnji drhte od sunca;
iznenada se s visokog drveća strese snijeg
po našim tijelima, dodir nebrojenih ledenih zrnaca
ostane u sjećanju kože, kao da dolazi vrijeme
visoke, bijele ljubavi; potom te gledamo
kako se smiješ, dok staješ u lagahne srneće otiske.
Tvoje iskrive oči žmirkajući svjetlucaju iz snijega
kao da nas gledaš odnekud izdaleka.
Pod našom toplom odjećom spuzne neka druga
svjetlija krv, dok djeca i psi što gaze ispred nas
staju u stope vukova
ne da bi nas pitali. breza
Napisal/a: breza
Pesmi
- 14. 09. 2010 ob 09:27
- Prebrano 692 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 250
- Število ocen: 5