Posjed /Brezno: Posest/

Bušim srčiku
hranljivog gomolja
sabirem poglede
što zalijevaju brazde
iscrpljenog polja

u prestrašenom polusnu
crpim tvoju slanu limfu

nižem hranljive ugrize
prisvajam si dodire
ušivam hrskavična tkiva

preplićem svilenu paučinu
u nestrpljivu mrežu.



Večernja molitva /Helena: Večerna molitev/[/size]

Odjek bosonogog
ljeta se naslanja
na gnjijući prag
zaboravljene kapele.
Mrak briše prah
sa pšeničnih polja,
leptiri, nečujno
čučeći, se odmaraju
na cvijeću.
Malaksali cvrčak
ispušta hrapave zvukove.
Po zrelim travama lutaju,
gube se oči.

Bezglasni vjetar
lista razgranatu lipu.

Nepoznati čujni šapat
njiše ušnu opnu.
Sklopljenih dlanova,
sa zatvorenim očima,
umorna ženica
kleči pred razapetim.



Ranjena /Ajda: Ranjena .../

Kao ranjena vučica
sam se zavukla u brlog.
Boli me tijelo.

I samo čekam.

Ječim.

Ne mogu zavrištati.

Gladna sam čulnosti.

Krvožedna samoća
mi se cereka s fatalnim očnjacima.


Žedna je... mene.



Jezivi ples /Adisa: Pošastni ples/

Gasi me
svirepim pogledom
mutnih očiju,
utiša
s vučijom hordom
bijesnih zvijeri,
truje
smrdljivim hlapovima
pijanih večeri.
Trga lozice
iznemogle duše,
usput gnječi
krhke izdanke.
Čupa žilice
korijena,
do bola
praznine,
hladne šupljine
u jami bijesa
sati jezovitog plesa.


Dječak, sunce, mjesec /B.Kvonk: Deček, sonce, luna/

Vidio sam beskonačne kolone pogrbljenih
sjena, što su s bosim nogama gazile
zgrčene grimase vlastitih obraza,
tako nalik jedni drugima.
Rekli su mi da ih
pedeset i sedam megatona demokracije
i dvije hiljade četiri stotine i četrdeset eksperimenata
ne smeta, ali, kažu, da im tamošnja vlast
zaračunava preveliku najamninu
za tako malu kubaturu.

Gdje su vam djeca?

Pretvorila su se u kuhane hobotnice,
rekoše mi, dodavši, da zbog toga imaju
sasvim uobičajene ciklične probleme,
vezane za mjesečeve mijene.
Upirali su prste prema suncu, dok su im se
na raspadajućim krpama mesa
svjetlucala gorska jezera.
Spretnom kombinacijom jakog zamaha i
sjekire, jednom sam rascijepio lubanju
stisnutu u šaku
i našao ribu, na kojoj je pisalo:
Što je drvo?
Izderao se na mene: Vrati je!
Moram naći čovjeka koji će mi pokazati,
razložiti.
Gdje je taj čovjek?
Ne znam.

Vratio sam mu
i potom, na ogromnom monitoru,
zagledao

odnekud poznati obraz,

što beskrajno zgrožen bulji
u dvadeset i prvo stoljeće

i kovinsko nebo

iz kojeg se prelijevaju boje groze.

breza