HOD
poletiš kao što ptica
letom iz nepokreta
začinje let
dugo slutiš bol
koja će na kraju puta
u radost izroniti
kao u svoju suprotnost
?
misliš na rastanke
a samo zori
zemaljska misao
i kretanjem svijeta oplođuje
sliku nevidljive simbioze
?
tih li si
pred pijeskom vječnosti
što rasplamsava
hladno sunce
na tvojim obrazima
i dugo ti
najavljuje radost
Mirko,
Lepa romantična pesem.
Optimistična, se mi zdi.
Lepo.
Lepi dan ti želim,Irena
Ptica, bol, radost..
Prelepa pesma.
Lp, Gordana
Komentiranje je zaprto!
