
Božanstveni melos tajnovite panofrule
vodi me sve dublje i dublje
u nepoznatu poludžunglu.
Budeći miris nedovršenog proljeća
i sjećanja rastopljena
u zdencu vječne mladosti,
na Srebrnom jezeru Karla Maya,
među listovima golemog lopoča,
iskonski kotač vremena,
uronjen u labirint samospoznaje,
pokreće isprepletene sudbine
duša izgubljenih u limbu.
U epicentru nebosklada
susrećem kralja Gheorghea Zamfira,
koji, uz pomoć zakriljenih akorda,
oživljava potisnuta sjećanja
na vatrenim policama Babilonske biblioteke.
Zvuk frule prelijeva se u javozornost,
krivudajući između egipatskih piramida
i Visećih vrtova Semiramide,
gdje, kroz entropični životok,
obnavlja ravnotežu otkucavanja
vanvremenskog sata
i zalutalih snova o paralelnim svjetovima.
Verzovi so divni,
ali okean tišine i blaženstva
iz kojeg izviru nadmašuje sve
pozdrav u bilo gdje i bilo kad
SADA
Rajko, hvala na lijepom komentaru i podršci!
Ivan
Komentiranje je zaprto!