NEVIDNE ARABESKE
neznana si razina zbilje
u otkucajima zidnog sata
iz kojih te drhtaj povjetarca
doziva u riječ
/iza tjemena ti zakovan mjesec
nijem i bezličan/
gdje li /i već imaš drugo pitanje:
ZAŠTO pitaš/ odlazi vrijeme
ta surova mjera smisla
bez pokreta bez riječi
tražiš olovku
iako znaš da samo
obespokojeno blijediš
Rahla in krhka ... kot čipka ... Čudovito, Mirko.
odlazi vrijeme
ta surova mjera smisla
a zapamti: "Svladali smo i veče poteškoče."
RA.j.
Mirko lepo pozdravljen
Čudovita romantika.
Lepo jo je brati, sprošča
In daje domišljijo.
Lepo.
Želim ti lepi dan,Irena
Komentiranje je zaprto!
