Nadajući se svjetlijoj budućnosti,
u čarobnu košaru stavljam latice raznog cvijeća:
nježne i mistične poput safir-neba,
crvene poput prolivene krvi,
žute poput zlatosunca,
čije se zrake upliću u otkucaje mog srca,
i šarene poput čergi, simbola našeg života.
Ovu košaru punim svakodnevno
od jutra do mraka,
diveći se ljepotama prirode,
a kad se napuni,
puštam da vjetar rasprši latice
po radoznalom svijetu.
Pregršt plavih vraćam nebu,
dok mnoštvo poklanjam vodama
da mi uzvrate svježinu;
crvene darujem ljudima da ojačaju prijateljstvo;
žute vraćam suncu
da me prati sjajem
kao da sam kralj,
a šarene predajem krilima vjetra
da gdje god padnu
šire ljubav i mir.
Takvi smo mi Romi –
dijelimo latice ljubavi
i sve što imamo cijelom svijetu,
a zauzvrat tražimo tek malo sunca
na svome putu.

Ivan Gaćina