Kako bih volio veliko drvo,
kad bi na njemu ptica cvrkutala
i kad bi na vjetru krošnja tihe pjesme pjevala.

Kako bih volio njegove korijene,
kad bi drvo bilo žena u cvatu,
čudesno biće koje podržava život,
granama daruje obilje hlada
i plodovima hrani moj život.

A ja volim i srce tog čudesnog bića,
koje mi pruža utočište u oluji.

Volim drvo i štitim ga od vjetra,
hladnoće i otrovnih bića.

Tomaž Jevšenak