Okovan kao Prometej
o kavkasku stijenu
sviram frulu
reinkarniranim zmijama
koje izlaze
iz mog izrešetanog šešira
i, gmižući ispod mojih nogu,
traže zlatni novčić.

Istovremeno,
zloslutni gavrani
kljucaju mi oči
dok raskriljeno srce
prepuštam dvoglavom orlu,
oplemenjujući mudrošću
iz vrela spoznaja
cio (ne)ljudski rod.

Na koncu konca,
iako mu je teorija evolucije klimava,
možda je Darwin u pravu
kada govori o majmunskom lancu
jer čak ni podle zmije
koje gmižu oko skromnih čergi
ne mare za boju kože
(kada svira romska glazba).

Ivan Gaćina