Da mi je
Vazda sam sanjala da imam
kuću kraj šume,
iza koje razigrano žubori mali potok.
Lijevo od nje pasu konji
dugih, gustih griva
i šarene krave,
a desno se kokoši nadmeću
koja je glasnija.
Ispred kuće stoji mali bunar,
nad kojim se tiho uzdiže breza.
Zašto baš breza?
Možda zato što me podsjeća na nevjestu,
nježnu, bijelu i krhku.
Prozori su puni šarenog cvijeća
što širi opojne mirise,
a na pragu spokojno spava
čupavo sivo mače.
I baš tada se budim.
Pogodi me stvarnost,
surova istina ovog opakog svijeta.
Budna pomislim:
Da mi je mira na našoj planeti,
da mi je više sretnih ljudi,
site djece,
zdravlja i ljudskosti.
Za to bih dala
i kuću kraj šume uz mali potok,
i konje dugih gustih griva,
i šarene krave,
i jato glasnih kokoši,
i bunar pod brezom.
Ostavila bih samo
čupavo sivo mače,
da imam s kim podijeliti radost.
Sve su manje sretni dani. U stvarnosti koja pruža sve manje izbora lijepo je otvoriti vrata snovima radi izlaska, počinka i kratkog zaborava.
lpm
Slažem se Mirko, u vremenu sve manjeg izbora, ostaje nam barem pravo na unutrašnji svijet.
LpD
Bok Dinzli,
a na pragu spokojno spava
čupavo sivo mače
ako bi više ljudi "shvatilo",
da se ne isplati stalno žuriti za nečim prividnim,
pa da mače ne treba puno, a opet uživa,
bilo bi mnogo više mira na svijetu
Sretno i tebi RA.j.
Komentiranje je zaprto!