Napuštenu obalu ni valovi ne ljuljaju,
ne slijeću na nju ni oblaci, ni ptice.
U cipelama odlaska trenuci žuljaju..
Godine mjere tišine, uzdahe srca
i tamu što se spušta na lice.
Ne svraćaju tu ni kiše ni sunca.
Samo još poneka misao sjetna
između koraka i sna, zaluta,
izmjeri vrijeme tišina,
prah i sjaj prijeđenih puta,
i zaspe oči sjećanja.
Tu duša ne živi, samo spava,
a u hladna jutra ne svraća ni sutra
na obali zaborava..

Maja Ezgeta