NJEŽNOST TOPLE KIŠE
Sasvim ozbiljne stvari
probude me – predvorje stalo
u nečujni glas
u zov
što zauvijek kasni
Tiho
kao davno ispričana priča
stopih se u sliku
nepomičnih sjenki
Došao sam ti
još nosim poljubac
na staroj fotografiji
milujem još romor zemlje
koja me u tebi čeka
DAMJANA,
IRENA,
hvala vam lijepa na pažnji.
lpm
Čestitke za tanko plast nostalgije z nežnim zvenom!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!
