U vanvremenskoj odaji
lišće uspomena
sanja neizvjesnu sudbinu drevnog naroda,
a sjećanja bosonogog jahača na vatrenom vrancu
bude se kroz mimohod svjetlosti.
Maštovite šare spiljskih crteža
ovjekovječuju lica slučajnih prolaznika,
dok djeca budućnosti miješaju legende
s praskozorjem života,
uz zvuk violina.
Na sredini prolaza od granitnih stijena
izgnani Romi miješaju ljudske sudbine,
prenoseći ih u ljesovima iz generacije u generaciju,
šireći mir kao glasnici uzdarja univerzuma.
Na krilima vjetrova
tonovi začaranih glazbala
sjedinjuju se u harmoniju blaženstva
dok duhovi predaka predvode karavanu
kozjim stazama kroz misterije svijeta.
Iz kaskadnih niti zlaćanih stihoveza
znakovi mira uzdižu se prema nebu
dok braća po krvi koračaju trnovim stazama,
šireći ljubav kroz vihore vremena.
U mangrovama od snova
stapaju se priče
brodeći kroz šapate prostranih ravnica
polukružnim putanjama kozmičkog prstena,
sjeverozapadno od izlazećeg dukatećeg sunca.

Ivan Gaćina