
pod ovim snegom i ledom
kišobran stoji, okrenut naglavačke-
da li i njega nešto boli u osami.
kako po danu tako i na javi,
malo gnezdo ptica mi pravi.
samo da mogu otkriti tajne
tako slatke, opore i same,
pa da kišom zaustavim dane
i poletim daleko u svet.
sledeći put sakrime ispod oblaka,
dok je suncokret žut, pesme su zlatne.
svaka kap mi na dlan mi padne-
nežnošću lišća što na suncu zablista.
čarobnjak iz pesme popravlja mi kišobran-
slomljenih žica uplakane duše života.
same na grani što lista-
svaku krošnju što na suncu zablista.
beži kući, belmondo jedan.
super ti je pesma.
lp
Izvrsna pjesma u tvome stilu.
Iz kišobrana se otvara lepeza još neotvorenih i neostvarenih svjetova.
LP, Ivan
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!